Usvojeni pravni stavovi na Drugoj sednici svih sudija Višeg prekršajnog suda,
Beograd, 15.03.2013. godine

PITANJE

Da li kažnjenom licu u postupku izvršenja odluke pripadaju troškovi za njegovog punomoćnika?

PRAVNI STAV

Ukoliko dođe do zastarelosti izvršenja, kažnjenom licu u postupku izvršenja ne pripadaju troškovi za njegovog punomoćnika.

O b r a z l o ž e nj e

Članom 1. Zakona o prekršajima ("Službeni glasnik RS",br. 101/05, 116/08 i 111/09 ) propisano je: „Ovim zakonom uređuju se: pojam prekršaja, uslovi za prekršajnu odgovornost, uslovi za propisivanje i primenu prekršajnih sankcija, sistem sankcija, prekršajni postupak i postupak izvršenja odluke.“ . Iz navedenog proizilazi da je postupak izvršnja odluke nov, poseban postupak koji sledi nakon prekršajnog postupka.
Odredbe o troškovima prekršajnog postupka sadržane su u glavi XVIII, članovima 130. do 142. Zakona o prekršajima. U članu 130. stav 1 Zakona o prekršajima je navedeno da troškovi prekršajnog postupka su izdaci učinjeni povodom prekršajnog postupka od njegovog pokretanja do završetka, a u stavu 2 istog člana Zakona je taksativno navedeno šta su troškovi prekršajnog postupka.
Obaveza plaćanja troškova propisana je članom 131. Zakona o prekršajima, tako što kod osuđujuće presude troškovi prekršajnog postupka padaju na teret lica koje je kažnjeno za prekršaj. U stavu 2. navedenog člana Zakona je propisano da troškove postupka za prekršaj za koji je postupak obustavljen snosi sud, odnosno organ uprave koji je postupak vodio, a u stavu 4. da zahtev za naknadu nagrade i nužnih izdataka branioca podnosi se u roku od tri meseca od dana dostavljanja pravnosnažne odluke o troškovima. Član 132. Zakona o prekršajima glasi: „U odluci o troškovima će se navesti će se navesti ko snosi troškove prekršajnog postupka, u kom iznosu i u kom roku je dužan da ih plati. Ako za utvrđivanje visine troškova nema dovoljno podataka, o troškovima će se odlučiti kada se ti podaci pribave. Kad u presudi nije odlučeno o troškovima postupka, odlučiće se o tome naknadno, posebnim rešenjem na koje je dozvoljena žalba. Rok iz stava 1. ovog člana ne može biti kraći od petnaest ni duži od trideset dana od dana pravosnažnosti odluke“.
Zakon u pogledu troškova u postupku izvršenja odluke ne sadrži konkretne norme kojima bi isti bili regulisani, pa se postavilo pitanje da li kažnjeni ima pravo na naknadu troškova koji su nastali i koje je kažnjeni imao na ime rada angažovanog advokata kao punomoćnika u postupku izvršenja odluke (podnesci, žalbe...koji npr. dovedu do zastarelosti izvršenja), u slučaju kada do izvršenja odluke ne dođe.
Dakle, prekršajni postupak se okončava donošenjem pravnosnažne presude, koja se (ukoliko je okrivljenom izrečena sankcija) izvršava po pravnosnažnosti i izvršnosti iste. Takva presuda, na osnovu člana 219. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima sadrži odluku da troškove prekršajnog postupka snosi okrivljeni. Iz navedenog nužno se nameće zaključak da troškovi nastali u postupku izvršenja presude (prinudna naplata novčane kazne, zamena neplaćene novčane kazne ili njenog dela u kaznu zatvora...) nisu troškovi prekršajnog postupka, te kažnjeni nema prava na naknadu troškova u ovom postupku na ime rada angažovanog advokata kao punomoćnika.

Izdvojeno mišljenje, Slavica Brkić *

Izdvojeno mišljenje, Goran Božić i Ivan Knežević

Izdvojeno mišljenje, Nataša Despotović *

Izdvojeno mišljenje, Mirjana Mićić *

Izdvojeno mišljenje, Vera Milikić *

* ćirilica